 |
|
DEŽURNI VETERINAR : Ines Petrović dr med vet , 098 9509195 ili 091 8885516 .ZA VRIJEME DEŽURSTVA MOŽETE OBAVITI SVE PRETRAGE KAO I RADNIM DANOM (KKS , DIF ,RTG, UZV ) .DOLAZIMO U KUĆNE POSJETE TE VRŠIMO PRIJEVOZ PACIJENATA DO AMBULANTE I NATRAG. ZA VRIJEME GODIŠNJEG ODMORA OD 01.07.2008.-01.09.2008. ISTI JE DEŽURNI VETERINAR ZA VET AMB NOVO BRESTJE I VET AMB DUGO SELO.HOTEL ZA KUĆNE LJUBIMCE PRIMA NA ČUVANJE SVAKOG DANA OD 8 00- 20 00 ILI PO DOGOVORU.
|
|
Don't have an account yet? You can create one. As a registered user you have some advantages like theme manager, comments configuration and post comments with your name.
|
|
|
ZAMORČIĆ-MORSKO PRASE
Zamorce su iz Amerike donijeli moreplovci još u XVI st gdje su ih dobro poznavali i uzgajali indijanci ali isključivo radi hrane. Zovu ga još i morsko prase jer je debeljuškasti kao prašćić i glasa se piskutavo kao praščić.
Danas se zamorac koristi i drži kao kućni ljubimac ( nije zahtjevan i ne traži puno pažnje ) i služi kao laboratorijska životinja za medicinska istraživanja.
Na gornjoj i donjoj vilici ima po dva zuba glodnjaka. Ti mu zubi stalno rastu tako da u svom kavezu mora imati i kamen ili koru drveta za glodanje. Nekima zubi toliko rastu da ne mogu zatvoriti usta pa ih treba u ambulanti s vremena na vrijeme skraćivati. Ponekad i svaka 2-3 mj. Naraste u dužinu do 25 cm i na prednjim nogama ima četiri a na stražnjim nogama tri prsta. Većina ih je kratkodlaka ali uzgojeni su i dugodlaki i angora zamorci .Boje su im uglavnom smeđa ali i bijela , crna , žuta a mogu biti i u više boja.
Zamorac ne skače i ne penje se tako da kavez u kojem boravi ne mora čak biti ni zatvoren s gornje strane .Bitno je da su bočne stranice toliko visoke da on prednjim nogama ne može doći do ruba . Na dno kaveza stavimo mu suhu piljevinu ili slamu a hranimo ga sijenom i gotovom hranom za zamorce u vidu zrnja. Dakle , mora imati hranilicu i posudicu za vodu , najbolje automatsku na kuglicu .Može dobivati i zelenu hranu kao jabuke , maslačak , paradajz ali ne kelj. Kavez mu treba čistiti po potrebi ali barem svaka 3-4 dana zato što ima intenzivan miris mokraće.Za zelenu hranu dobro je zamorcu u kavezu napraviti male jasle jer ako mu takvu hranu stavljamo na pod ona se odmah zagadi. Zamorac u principu uvijek ide sa strane ili u neki kut gajbe vršiti nuždu ali pošto je stalno u pokretu on taj izmet i mokraću na nogama prenosi po cijeloj gajbi. Kao poslasticu možete mu davati i suhi tvrdi kruh i mrkvu. Zamorci dosta dobro podnose društvo ali nikako u istoj gajbi ne držati više od jednog mužjaka jer će se kad-tad potući i izgristi. Zbog toga je najbolje da se muški kastriraju a ženke steriliziraju ako se ne mislite baviti uzgojem.
Inače spolni ciklus u ženki traje 14-18 dana a sam estrus samo 24 sata. Ženka nosi iznimno dugo za glodavce ( 64-72 )dana, zavisno o broju plodova .Što ih je više skotnost je kraća i obrnuto. Kad ženka doji mlade treba joj u kavez staviti više zelene hrani i malo mlijeka pomiješati s vodom ( omjer 1:2) .
Zamorci žive 7-8 godina . Vrlo su plahi ali nauče prepoznavati vlasnika odnosno jednu osobu koja ih uvijek hrani i njemu se vesele.
Vrlo su osjetljivi na propuh tako da ih treba zaštititi . Znaju imati problema s podviličnim limfnim čvorovima te svakako treba otići u vet ambulantu kako bi ga pregledali i liječili. U hrani mu treba dodavati vit C bilo u kapima vitaminskim ili kroz hranu bogatu vitaminom (zelena hrana ).
Ako živite u stanu i želite kućnog ljubimca koji nije zahtjevan (nemate puno vremena ) , tada je vaš izbor svakako zamorac.
|
| |
Štenećak
Posted on Utorak, Rujan 09 @ 08:33:09 CEST by admin
|
|
ŠTENEĆAK (Febris catarrhalis infectiosa canis)
Štenećak je akutna vrlo zarazna virusna bolest pasa koja zahvaća dišni, probavni i živčani sustav. Bolest je raširena po cijelom svijetu, a osobito u velikim urbanim sredinama. Najčešće obole štenci u dobi od 3 do 6 mjeseci, a mogu oboljeti stariji necijepljeni psi.
Životinje se zaraze preko sline (ako jedu ili piju iz iste zdjelice) iscjetka iz nosa i očiju, izmeta i mokraće od zaraženih životinja .
Inkubacija traje najčešće 3-7 dana. Prvi znakovi štenećaka su bistri iscjedak iz nosa i oka, kasnije povišena tjelesna temperatura ,ubrzano bilo i disanje, gubitak apetita, snuždenost, a jačanjem simptoma iscjedak iz oka i nosa prelazi u gnojni. Kasnije se jave simptomi zavisno od organa koje je virus zahvatio pa tako imamo:
1) CRIJEVNI OBLIK odnosi se na upalu sluznice želuca i crijeva sa simptomima povraćanja i proljeva, što sa sobom povlači dehidraciju i malaksalost.
2) PLUĆNI OBLIK započinje upalom grla, tj. kašljem koji postepeno prelazi iz suhog u vlažni i postaje bolan, a iscjedak iz nosa je sve gušći pa životinja otežano diše. Upala se širi na donje dišne puteve i kad zahvati plućno tkivo (purulentna bronhopneumonija) nerijetko završava letalno.
3) ŽIVČANI OBLIK je posljedica encefalomijelitisa i manifestira se ataksijama, grčevima koji mogu podsjećati na epileptične napade. Grčevi u kasnijoj fazi prelaze u paraplegiju (oduzetost) i najčešće sve završava smrću.
4) KOŽNI OBLIK je najblaži, ako se javi samostalno. Očituje se pojavom crvenila na trbuhu, unutarnjoj strani bedra i skrotumu, a kasnije na tim mjestima nastaju kvržice, pa gnojni prištići.
5) BOLEST TVRDIH MEKUŠI (Hard pad disease ) javlja se kod pasa starih 4-18 mjeseci. Uz ranije navedene simptome drugih oblika štenećaka javi se hiperkeratoza mekuši i nosnog zrcala, što se očituje njihovim enormnim zadebljanjem, gubitkom vlažnosti i elastičnosti. Ovo je ujedno i najteži oblik štenećaka i redovito završava letalno.
Dijagnoza se obično postavlja na temelju anamneze i kliničke slike, dok se laboratorijska dijagnostika, zbog svoje visoke cijene, provodi samo na zahtjev vlasnika.
Specifičan lijek za virusne bolesti, pa tako i štenećak ne postoji, pa se terapija sastoji od ublažavanja simptoma (rehidracija infuzijskim otopinama, lijekovi protiv povraćanja i proljeva, kapi za oči i nos i sl.) i podizanja opće otpornosti organizma (vitamin B-kompleks i vitamin C). Nakon što je virus oslabio imunološki sustav, organizam je sklon sekundarnim bakterijskim infekcijama, stoga ih je potrebno suzbijati antibioticima širokog spektra.
Prognoza je vrlo neizvjesna jer i nakon provedene terapije, naizgled zdrava životinja može ponovno oboljeti i uginuti za nekoliko tjedana ili mjeseci.
Stoga je vrlo važno provoditi profilaksu, a to podrazumijeva trokratno cijepljenje štenaca ( prvi puta sa 7 tjedana starosti i zatim još dva puta s razmakom od 3-4 tjedna) i jednom godišnje odraslih pasa. Da bi pas stekao dovoljan imunitet, koji bi ga štitio od bolesti, bitno je da je pas u vrijeme cijepljenja zdrav, u dobroj kondiciji i očišćen od crijevnih parazita. Ljudi često misle da od štenećaka obolijevaju samo štenci, pa cijepe samo mlade pse, ali od te bolesti mogu oboljeti i odrasli psi pa je poželjno jednom godišnje cijepiti protiv štenečaka i ostalih zaraznih bolesti.
Danas je znanje vlasnika pasa o bolestima puno bolje nego prije 20 tak godina što se vidi iz slijedećeg. Osamdesetih godina prošlog stoljeća smo u ambulantama imali dosta oboljelih pasa od štenečaka a malo cijepljenja tj preventive. Danas , situacija je obrnuta što je pohvalno . Imamo puno cijepljenja protiv štenečaka a malo ili gotovo ništa oboljelih pasa od štenečaka. To je dakako dobar uspjeh veterinarske struke u suzbijanju zaraznih bolesti kućnih ljubimaca i edukaciji njihovih vlasnika.
|
| |
|
Associated Topics
|
|
|
|
