Razlikuju se: 1.opća anestezija-nesvijesno stanje životinje karakterizira ju analgezija (bezbolnost), hipnoza, mišićna relaksacija i gubitak refleksa.
2.lokalna-gubitak osjeta pojedinog dijela tijela
Anestezija se koristi da bi se bezbolno izveo kirurški zahvat, a nekad se mora koristiti i za određene pretrage životinja,( kod agresivnih pasa i često kod mačaka za vađenje krvi ili druge pretrage)
Tip anestezije: inhalacijska-udisanje anestetičkih para ili plinova s kisikom
Injekcijska –apliciranje anestetika i/m i/v
Svaka anestezija snosi određeni rizik zato je potrebno životinju pregledati da bi se procijenilo stanje životinje i upozorilo vlasnika na moguće posljedice anestezije. Opći pregled životinje (trijas, sluznice) ,uzeti anamnezu od vlasnika (ponašanje životinje, da li je mokraća i stolica normalna, da li životinja jede i pije, … ),napraviti osnovne krvne pretrage ( stanje bubrega, jetre, srca)= obavezno je kod bolesnih i starijih životinja iako to poskupljuje cijenu .
Da bi se mogao odrediti rizik operacije životinje se dijele u 6 kategorija:
1. zdrave mlade životinje –najčešće kastracije, sterilizacije, vađenje mliječnih zubi, čišćenje kamenca itd.…kod tih životinja je rizik anestezije najmanji
2.starije životinje, blage sistemske bolesti, prijelomi kosti, pretile životinje
3.životinje s temperaturom, dehidrirane životinje, anoreksične
4. teške sistemske bolesti, životinje u šoku, uremija, dijabetes, torzija želuca…
5. životinje kod kojih je moguće uginuće u roku 24 sata-jaki šok, jake traume…
6. životinje koje se hitno moraju operirati
Priprema pacijenta za operaciju:
-Post pasa i mačaka u trajanju 8 sati, a vodu uskratiti 2 sata prije anestezije
-Štenci i mačići do 3 mjeseca post puno kraći zbog sklonosti hipoglikemiji
-postavljanje i/v kanile poželjno je kod mladih i zdravih životinja, a obavezno kod starijih i životinja sa sistemskim bolestima kako bi se moglo tijekom anestezije aplicirati određeni lijekovi i infuzija po potrebi
-bolesne životinje nastoje se stabilizirati prije operacije (nadoknada tekućine i elektrolita)
Za svaku anesteziju postoji određeni protokol ovisno o vrsti anestezije, izboru anestetika…
Premedikacija: daje se 10-20 minuta prije uvođenja u anesteziju da bi se životinja smirila (sedativi, trankvilajzeri, opijati).
Indukcija anestezije: Indukcijom u anesteziju pacijenta dovedemo iz svijesnog u nesvijesno stanje ,a zatim intubiramo (postavljamo cijev u dušnik) Intubacija je važna kod svake opće anestezije jer osigurava prohodnost i dostupnost dišnih puteva. Posebno je važna kod brahiocefaličnih pasmina pasa (buldog,bokser,mops) kod kojih je često produženo meko nepce koje može zatvoriti dišni put.
Održavanje anestezije - da se održi dovoljno duboka anestezija za obavljanje operativnog zahvata (inhalacijska ili injekcijska anestezija) Glavna prednost inhalacijske anestezije u odnosu na injekcionu jest što je u svakom trenutku možemo prekinuti i lako se njome regulira dubina anestezije . Kada zatvorite plinove, njihovo anestetičko djelovanje prestaje, dok kod injekcionih treba vremena da se metaboliziraju i izluče iz organizma.
Tokom anestezije konstantno kontroliramo dubinu anestezije kontrolom refleksa, pulsa i srčanog ritma, te kontrolom boje vidljivih sluznica. Idealan je monitoring pulsa i puls oksimetar koji pokazuje zasićenost krvi kisikom.
Buđenje iz anestezije- počinje kada se počne smanjivati koncentracija anestetika u organizmu- većina anestetika se izlučuju preko bubrega ,a inhalacijski preko pluća. Za vrijeme oporavka od anestezije životinje treba utopliti, ne uznemiravati. Neke životinje kod buđenja cvile, tresu se , pokušavaju se ustati, nemirne su, zato treba tih pola sata do sat vremena neko biti uz njih da ih smiri (može i vlasnik). Najvažnije je 12-24 sata nakon operacije životinji suzbiti bol, za to se koriste najčešće nesteroidni protuupalni lijekovi (Ketofen, Rymadil) ili kod jačih bolova opijati ( morfij, metadon, Fentanyl flasteri)
Kad je životinja pri svijesti može ići na kućnu njegu, a vlasniku treba objasniti kako će postupati s takvom životinjom i koju terapiju treba dobivati, dobro je sve to vlasniku napisati jer su često i sami vlasnici u šoku pa puno toga zaborave.
Prije same operacije vlasniku treba objasniti koliki je rizik opće anestezije za njegovog psa, koje su moguće komplikacije pa nakon toga vlasnik treba potpisati obrazac za pristanak na opću anesteziju i operacijski zahvat i da je svjestan eventualnih posljedica.
